Na sve one noći,

gdje se jedan dah prekida,

kamenje će doći

i upleteno bit će

među nama.

Dok smo u tajnosti

šivali kompase

u naše majice.

.

Odlazeći u ponoćni vlak,

kako bi se euforizirali,

uzeli smo kišu za naš oblak,

do obale lutajući

do noćnog broda, vjerujući…

Kako izbrazdani san,

kao neven otvara se,

ugodno nas gledajući

dok gladuju pčele.

.

Naš mali morski vrt,

raširen pritiskom slane vode,

cvjeta u prostoru

rezerviranom za spinove.

Ušli smo u podmornicu,

shvaćajući da jesmo,

samo, nismo ovdje

jer nije naše vrijeme.

.

Pred svima onima,

utrnnjenima i morbidnima,

ljubav je nabijena i kruta

u stajama je njihova uma.

A iskrivljenom,

mentalnom osiromašenju,

ulice leže grafitirane

na iznevjerenim zidovima,

okamenjene i zaleđene

mrtvim mozgovima…

.

Vuče se moja lešina

s cigaretom u ustima,

ljubim drvo nevine klupe

plamenim usnama.

A u plamenu vatre,

kao baklja stoji led,

od mog  glas pucketa,

jer na vjetru njoj sam slijed,

nisam dodir djeteta.

.

Neki neznanac fotografira,

za svoju pijanu galeriju

od snova istrošenu,

ili stihijski, kao strip emocija

od svih tvornica kostiju…

Poziranog para baca

u dubinu zvijezdanih plima,

da i njih progutaju

u sunčanim potocima.

.

Šavovi im pletu veo zaštite,

u nimalo lijepoj budućnosti,

za nemoć sitnih gluposti

i neobične frekvencije,

kao mrlje u inkontinenciji

nečuvenih groblja…

Ali agresivno snažni

rovare sva previranja

u kontinentalno lebdećim

seizmičkim usponima.

.