Milan Janković “Njen prvi šapat u mojim snovima”

Život može biti usamljeno mjesto,

dok se dani u noć pretvaraju.

Ali ipak se budim,

da se s danima suočim,

i kad svjetla nema na vidiku.

.

Lutajući kroz gomilu,

nikad me nisu vidjeli.

Njihova svjetlost obasjava

oko mene posvuda,

ali ja sam tama između…

.

Nagnut ću se u dubine svoje tame.

Borit ću se protiv svojih starih demona.

Tražit ću dok ne nađem šaputanje

 i njenu nježnu ruku za držanje.

Nema komentara za "Milan Janković “Njen prvi šapat u mojim snovima”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.