Ako sva besmrtnost pripada Svemogućem

Ako cijela vječnost pripada Svemogućem.

I sva ljudska postojanja…

Zar riječi; Ja sam čovjek s mislima,

nisu samo kapi rose pri izlasku sunca?

.

I svaki dan koji prolazi,

i svaka noć koja prolazi,

nije li smrtnost prisilna

koja prolazi kao riječ suptilna,

kao ogromna praznina

u susret nama,

za našim plaćama…

.

I ona dolazi dok smo budni.

I dolazi dok spavamo.

I dolazi kao sjena u mraku,

tiho i neopaženo…

Svaki dan i svake noći.

.

I uskoro će zalazak sunca,

a čovjek i svi njegovi pothvati,

postat’ će samo suptilna sjena,

samog sebe…

Koja stalno treperi…