Milan Janković “U tišini mudrost spava”

Nisam iznenađen ni zaveden.

Uz moje kosti,

gigantski jeMjesec bijeli,

u svojoj umirujućoj tišini.

Preko tamnih voda,

zapljuskuje me njegova prašina,

u pokušaju da smirim

svoja tiha mučenja.

.

Oblaci, kao para dnevnih snova,

mjesečevim miješa

najsvjetlije zrake.

Hvali se plitka plima

tirkizno sablasnog sjaja,

za prikaz koralja

od progonjene misli,…,

ispod smještene…

.

Nikad se ne plašite

terora svojih dubina.

Potopljeno ispod je tišina

gdje mudrost spava…

Nema komentara za "Milan Janković “U tišini mudrost spava”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.