Noge me vode po predviđenoj krivulji,

poput sljedbenika, uživajući vaganje

pratećih spoznaja od stvaraoca misli

duše i uma, očekujući samo odobrenje.

Mogao bih samo stajati cijeli dan,

razmišljajući o zavojima kao ukopan,

i nagađati što će se dogoditi…

,

Ali moram se kretati, kreirati…

Duboke misli su nježnost

plime u dubokim vodama.

Promjene, vaganje i mogućnost

slaganja slike u fragmentima,

lutajući u svim smjerovima,

ostavljajući svugdje utjelovljenost

duše da umre na neumoljivim

životnim vjetrovima.

,

Dok čekam neki jasan glas

pokapajući svoje lice,

ispod nekih kožnih vezova,

znanje me jezivo diše u plućima.

Mogu podnijeti samo dušu u osami,

bez da itko može, pa i da ima želju

i hrabrosti ju slijediti.

Sam sam u nepoznatom vremenu,

gdje mi zadovoljstvo leži

u mirisnom cvijetu irisa

i odjeku zvukova mojih tišina.

,

Poznajem svoje promjene.

Prozvat će ih nečasnima,

ali i sigurno netko, lupit će me

svojim falsificiranim mudrostima,

pokušavajući vjerojatno i moj odraz

spotaknuti svojim vlastitim odrazima.

A svidjelo se svima, prebirati moje kosti

i gristi drhtave usne moje usamljenosti,

sadržane u izolaciji mojih zadovoljstva,

pokušavajući donijeti mi prividnu sreću

s divlje podmetnutim svojim egom

i izmišljenim prizorima,

u kojima se pridržavat treba pravila i propisa

u posuđenim špekulacijama.

,

Ovdje…, tamo, svugdje nokti divljaju,

kroz razvaljeno srce prolaze,

a duša mi vrišti za

Individualiziranim karakteristikama,

kako bi se odvojila od stada

pasivno agresivnih mišljenja.

,

Vidim više nego što je skriveno

u prostoru između tla opterećenih

i dubina bezbožnika nedodirljivih.

Prisiljavaju me slijepo i imaginarno,

beskrajnoj samoći drveća u šumi,

pod maskama njihovih kora,

koja nevjernike štiti

uvjeravanjem da su vidjeli

sve što se vidjeti mora.

,

Iskušavaju se riječi u žurbi,

pretražuju stranice koje pripisuju

svemu što su stvorili,

kao što se vojske navode

da se suprotstavlja svemu

što plijesni njihove otiske,

zavaravajući sliku njihovom umu.

,

Izrezat ću ružne užadi koje me povezuju

s izmišljenim pričama,

koje se u mojim ušima ponavljaju

zaljubljenom ljubavlju

u falsificiranim obećanjima.

Ne trebam nikakva čuda.

Obučen sam crtama svoje duše

zbog koje sam od svih prezren,

zbog tuđih zala i djelima tog sjaja,

dok glas grčevito krvari

u mojoj glavi,

u svakom trenutku udisaja.

,

Želim presijecati barijere,

srušiti zidove oko sebe

a pepel svoj posipati na noge poraženih

i prošetati među ružama,

uživajući u sunčevoj svjetlosti

jutarnjeg prvog pogleda,

dok Sunca roštilj mi na koži

osjeća znoj prošlih dana,

koji preplavljuje taj pogled

ljubeći istinu što leži,

na usredotočenim mi mislima.

,

Nahranite mi sve što ona je

i ugasite moju žeđ u ideji

da uvijek postoji više

nego što je predstavljeno pustoj želji.

Zar se oblaci stalno ne mijenjaju,

zavaravajući svoje izglede očima,

znajući da će drugom pogledu biti netaknuti

poput novoformirane želje u noćima.

,

Posijale su se mreže da uhvate uvrede,

koje su tugovale po površini

mojih šetnji pod mjesečinom,

a njenom slavom,

zasjenile moje ogranke,

da me se savije u krevet vječni,

kako više ne bih mogao sanjati.

,

Prepoznao sam svaku kritiku

i ova se duša trese od boli,

gubitkom neukrotivih

razotkrivenih otajstva,

koja se ljubavlju bori.

Rituali su puki tereti,

osvjetljavajućih svijeća za jedan trenutak

sjene sjenama na zidovima.

Bol mi podsvjesnog i preciznog grča,

pomiče i obilježava sjećanjima

na sjećanju jednog sata.

,

Gorki su plodovi lukavih jezika,

ali sve dok ovaj zrak teče barem malo,

žive riječi biti će mi na usnama,

dok ne isparim u požarima

ispod kišnog ogrtača.

Moja duša ima nastavak svih priča,

iako joj je platno

prašnjavo i staro,

a koža joj nosi životne ožiljke.

,

Smrt se približava kroz sve mi trenutke,

prolijevajući svoje tinte

kroz godine što prolaze.

Moja su sva sjećanja za dan

spaljivanja duše u njenoj vatri,

a oni koji se usude pogledati,

njihovim željama bit ću ostavljan

jer me je probudila,

i dušu moju predala svojim hranilištima,

u potrebi za moje sve ili ništa.