Ona govori u poeziji.

Sa stisnutim usnama

iza prstiju je sigurna.

Olovka u jednoj ruci,

modrice u stisnutoj šaci…

.

Kažu da je dom tamo gdje je srce,

ali ona živi u ustima

svojih ljubavnika….

.

Njenih kovrča crni pramenovi,

sjaje crveno pod suncem.

Sramežljiva je, ali se ipak smiješi,

razdvojenih usana buđenjem.

.

Oči su joj sinonim za ‘nikad’,

ali ona nastavlja govoriti ‘uvijek’.

Riječi joj se nalaze na zapešću

i govori glasom izdanaka,

poput šiljenja olovaka.

.

Ona voli s inteligencijom, tko bi prišao,

da nikad ne bi ožiljke primijetio.

.

Vijci oblažu joj kralježnicu,

koja se savija u mrežnicu.

Ponosna sa svojim,

ožiljcima kirurškim,

čita svoju poeziju,

kao da joj svila

kroz usne pada…