26 studenoga 2024
Autor: julija
Kategorija: Uncategorized
Ona govori u poeziji.
Sa stisnutim usnama
iza prstiju je sigurna.
Olovka u jednoj ruci,
modrice u stisnutoj šaci…
.
Kažu da je dom tamo gdje je srce,
ali ona živi u ustima
svojih ljubavnika….
.
Njenih kovrča crni pramenovi,
sjaje crveno pod suncem.
Sramežljiva je, ali se ipak smiješi,
razdvojenih usana buđenjem.
.
Oči su joj sinonim za ‘nikad’,
ali ona nastavlja govoriti ‘uvijek’.
Riječi joj se nalaze na zapešću
i govori glasom izdanaka,
poput šiljenja olovaka.
.
Ona voli s inteligencijom, tko bi prišao,
da nikad ne bi ožiljke primijetio.
.
Vijci oblažu joj kralježnicu,
koja se savija u mrežnicu.
Ponosna sa svojim,
ožiljcima kirurškim,
čita svoju poeziju,
kao da joj svila
kroz usne pada…
Nema komentara za "Milan Janković”Nevidljivi ožiljci jedne poetese”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.