Skupljaju se čežnje
nadmašuju ponoćne urlike,
dok trag krvi plućima ostavlja
užurbano zapaljene cigarete,
zagrizenih namjera
i napola sažvakanih žaljenja.
*
Okus sutrašnjice mi je izblijedio,
nakon što se potvrdiše nevjerice
u promrmljanim kletvama,
posutim od jedne Ciganke.
*
– Uzela je tanjur goli
za izlaganje boli.
Gorčinom ga obojila
i sivi leptiri u njemu su zatreperili.
Sitne kapi boje se osušile
i s tanjura pale,
pod mojim nogama se smrvile…
*
Nestrpljivost je crni ogrtač nosila.
Naboranog krzna,
očnjacima je grickala
moje pregažene cipele,
nezahvalne za novije…
Režala je na moje napuštene tabane,
u mojim izblijedjelim putovanjima…
*
Iako, put svoj nisam imao, nikada…
Nema komentara za "Milan M. Janković “Život bez puta”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.