Opet su mi i danas zamirisale rascvjetale lipe, kao i prošle godine kada sam napisala ovu pjesmu!
Mirišu lipe kud god da krenem
Ulicom starom il’ putem polja
Saginjem glavu dok srcem venem,
Nekad su bila vremena bolja.
Lipanj je mjesec, mirišu lipe
Tvoja je kosa miri”la jače,
Dugo je prošlo, sjećanja kipe
Kad one cvatu srce mi plače.
Svaki put’ one podsjete mene
Kako smo sretni sa njima cvali,
A moje srce, to srce žene
Još uv’jek čeka još uvj’ek žali.
Grane se svile zeleno-žute
Prignute zemlji jecat su stale
One još uvijek šute i slute
Za takvu ljubav veo bi tkale.
I dalje lijepo lipe mirišu
Al’ nikog nema ispod tih grana,
A ja kad prođem one izdišu
Miris ti kose iz davnih dana .
14/06/2022 at 5:54 am Permalink
Fino si uvela miris u pjesmu i taj motiv pratila tijekom cijele pjesme pa se miris lipe proširio do čitatelja. 🙂
14/06/2022 at 10:48 am Permalink
Slažem se s Marijom, miris je došao i do mene… 🙂
14/06/2022 at 2:13 pm Permalink
Lije i uspješan prikaz! 🙂
15/06/2022 at 4:49 am Permalink
Krasna pjesma, tvoja lipa mi je mirisom ispunila čitavu sobu.
“Svaki put’ one podsjete mene
Kako smo sretni sa njima cvali,”
Lp! 🙂
15/06/2022 at 7:01 am Permalink
“Svaki put’ one podsjete mene
Kako smo sretni sa njima cvali,
A moje srce, to srce žene
Još uv’jek čeka još uvj’ek žali.”
apsolutno cijela bijah u tvojoj pjesmi
sjajno!
pozdrav
15/06/2022 at 8:29 pm Permalink
Volim miris lipe, a ti si ovim stihovima ga prizvala.
08/11/2022 at 10:50 pm Permalink
Hvala drage moje očarane na mirisnim komentarima.