Jedna misao nedomišljena vrlo blizu mene kao stalna, kao trajna ne da mi mira , uporno me slijedi ne želim je sa sobom ne zovem je niti je trebam sad manje no ikad. Uzalud, ne posustaje kotrlja se, ječi uporna u naumu mrvi me . Nemušti je svjedok moga ja, a ja neželim za svjedoka Dvoumim se dugo ,čini mi se i predugo . Odmaknuti se , odcjepiti se od stvarnosti poput ivera od kore ,od matice i kroz onu tanku oštru kratkotrajnu bol odvajanja prihvatiti zaborav.Ni malo nije lako nositi uspomene začahurene kao svilene bube u misao o prošlom kao podsjetnik. Hodam sporo,hodam teško ali hodam . Tu sam negdje na polovici nedogleda i opasno je , opasno je ovo što želim tu predaleko od iskona a ni blizu kraja. Umorom se hrani želja zaboraviti , odbaciti kao jedini mogući spas. Spoznaja o tom glasna kao prasak kao bljesak kao dvostruka opomena a misao ništa manje uporna. S lakoćom bih je odbacila da je jabuka kao kad sam sita . Izrezala bih je da je nokat urastao u meso kao nešto dosadno, uporno što smeta,nemilosrdna i bešćutna sam, a znam da nije ni jedno ni drugo. Možda bih trebala preodjenuti je, umiti i posjesti nasuprot sebi da popričamo .Da joj moje pametno ponudim kao zamjenu za njezino nepametno ili obrnuto. Tko će znat što je pošteno, kad u isto vrijeme tužim i presuđujem . S osjećajem krivnje i kajanja zbog primisli mirim se, šutim i grlim misao siroticu kao majka udomiteljica, zaboravljam brzo i lako sebe majku – maćehu. Kako se mijenjam i kako ne znam točno što sam i ne znam točno što hoću …ili samo neću da priznam stanje košmara u pozadini sive kuće . Takva slaba pribjegavam onome što slabi rade : nasrćem na slabije od sebe, na vlastito, na moje, na misao. Na to moje vjerno što me prati da se u meni ugnijezdi kao u sigurno da se zgrije dok riječ ne ispili. Svojim da je hranim i osnažim za prvi let do drugog čovjeka i ako uspije njezin je svijet. Svi prkosi u meni prokuljaju nezadrživo kao kad sam u procjepu , još uvijek hodam , i ona u meni staložena mirna. Opet odnekud misao nova kao stalna se javlja, ma nisam je zvala, nisam je trebala … nekako sam puna a ni novčića nisam dala…
11 komentara za "Misao / što se novcem ne može kupiti /"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.