Ne trudi se,
mene nije lako upoznati,
shvatiti, a kamoli voljeti,
u svoj svojoj jednostavnosti
previše je riječi koje nikada na glas neću izgovoriti,
toliko je stihova koje bezglasno šapućem,
toliko je u meni cesta, na kojima samo tuga caruje,
a nerijetko nikuda ne vode
samo u moje snove u kojima me ne možeš dotaknuti… te ceste vode
a do njih teško je doprijeti, nema putokaza . . . samo srce
ono jedini vodič je
Ne ispituj prijatelje i poznanike
nikada nećeš znati tko sam
možeš samo naslućivati kako dišem
samo zamišljati zašto noću po kiši šećem
zašto se smijem u gluho doba noći i ljepotu u oblaku, ptici,
il kamenčiću nalazim
Ne shvaćaš ti kako noću zidovi zebu
al ja i dalje svoja sam, uporna i dosljedna sebe
odluka svojih i stavova
uvijek ću čudak biti za ljude bez mašte
jer moj život počinje negdje na granici jave i sna
i najljepše stihove pišem kad se noć preljeva u dan…….
8 komentara za "Misao tek . ."
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.