Misliš li
Da bi bilo jednostavnije
Zaboraviti tugu i
Prepustiti sve
Neka prolaznost odnese
Poput vihora dalje od nas
Dalje od sjećanja
Koja hlape pomalo
Kao kap rose na suncu
Jer ionako je zaboravljeno
Sve
Osim boli što je izvezena
Grimiznim koncem
Na bijeloj košulji duše?
Misliš li
Da bi manje boljelo
Kada bi prespavali
Kada bi odsanjali sreću
U noći osame?
Misliš li
Da bi jutro manje boljelo
Manje krvarilo?
Možda su tvoji snovi ispunjeni
Zagrljajima bezdušnosti
Zovom prošlosti
Nemirom sadašnjosti
Pa misliš:
Zašto sanjam?
Zašto ne zaboravim?
S.K.M
10/04/2022 at 7:14 am Permalink
Pisanje u drugom licu uvijek donese intimnost pjesmi.
10/04/2022 at 7:30 am Permalink
Mare, hvala ti na pažnji i komentaru! Ugodnu nedjelju ti želim 🌹
10/04/2022 at 9:51 am Permalink
….”odsanjali sreću u noći osame”…. Kad u nekoj pjesmi nađem stih koji me dirne, onda kažem: ” divna pjesma”. Da, divno Suzana!
10/04/2022 at 2:03 pm Permalink
Vrlo lijepi stihovi. Super! 🙂
10/04/2022 at 8:13 pm Permalink
Lijepa pjesma. Sanjamo jer nam ništa drugo ne preostaje.
“Zašto sanjam?
Zašto ne zaboravim?”
Lp.
11/04/2022 at 11:55 pm Permalink
Lijepo, pozdrav !
12/04/2022 at 8:48 am Permalink
Očarani, zahvaljujem se od srca na lijepim riječima komentara i pozdrav šaljem svima 🌹❤