U vedroj noći dok selo spava
Skitnica Mjesec, dvoje sad gleda
Kako se ljubav polako budi
A on usamljen dalje sad plovi.
Noćas pod brezom ljubav se rađa
U očima žar, u grudima vri
Uzavrela krv mladosti rane
Dvoje se ljubi, a Mjesec šuti.
Vidio je on ljubavi mnoge,
Svijetlio pute momcima mnogim,
brisao suze samotnoj duši
A onda bi sam otputovao.
Ima li koga taj sjajni bećar
Da svoju ljubav njemu pokloni
Da ne mora sam putovati vječno
Ima li koga da ga zavoli ?
Ili je boem koji sam luta
Nikog uz sebe nikada nema
K’o vuk samotnjak vječito traži
Nešto što nikad imati neće.
12/01/2023 at 12:58 pm Permalink
Gabi, Neve, Sa veliiikim zakašnjenjem se zahvaljujem
i pozdrave šaljem 🙂