da bih te razumjela u kiši sam te zadržala kišom hranila jesen samoća moja nije te dotaknula sada sam postala noć crni lahor razodijeva listove mladosti čežnju zaboravljenu u tvojoj čaši što li je stablo što li je ova krošnja bez svjetlosti kada je nemoć zadržava u unutrašnjosti bića beskrajnoj dubini viđenog i proživljenog na tamnim stranama gdje budućnost tvoja počiva smirena i raspoloživa da nova prostranstva kruni
5 komentara za "Mjesec nad krošnjama"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.