Kada jednom potraju te zime
traži me u proljećima ranim
u parku ptica koje sam hranim
a one pjesmom zovu ti ime.
I kada od lune , moja draga
ostane tek srebrn sjaj u kosi
srcem što nevremenu prkosi
za njom opet krenut ću bez traga.
A onda, na kraju putovanja
čim upalimo vatru u kući
pod strehu će Mjesec, nikad žući
objesiti pjesnik koji sanja.
11 komentara za "Mjesec pod strehom"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.