19 listopada 2022
Autor: Marija
Kategorija: Ljubavna
Nosio si mjesečinu na rukama
I oči jednog starog pjesnika
Koji nas je zaveo neprimjetno, krišom
I s prvom kišom
Nestao u mrak.
MOONLIGHT ON HANDS
You carried the moonlight on your hands
And the eyes of an old poet
Who seduced us imperceptibly, secretly
And with the first rain
Disappeared into darkness.
19/10/2022 at 11:59 am Permalink
Vrlo lijepo. 🙂 Koji li je to, samo diskretni pjesnik bio, ciju je mjesecinu lirski subjekt na rukama nosio… pitam se, pitam se.
Zelio bih onu suptilnu rimu/aliteraciju “krisom/kisom” prenijeti u engleski. “Potajno” se moze reci i “under the rose”. Poeticno… nije li!? A uz “rose” /rouz/ moze ici “with first rain that flows /flouz/”. Opet ga tupim…he, he. Ali zao mi je te usamljene rimice/aliteracijice. Sigurno postoje i bolja rjesenja od mojeg.
19/10/2022 at 1:54 pm Permalink
Ništa ne tupiš, Josipe. Samo želiš toj jedinoj rimi dati mjesto..
20/10/2022 at 4:00 pm Permalink
Vrlo lijepo, neobično i pomalo tajnovito. A tako valjda treba biti, kratko , jasno ali tko sam ja da mi i mora sve biti jasno. Lijep vam pozdrav Marija.
21/10/2022 at 5:47 am Permalink
Sažeto, ali vrlo lijepo rečeno uz pravu dozu tajanstvenosti… sve nas zanima koji je to pjesnik. 🙂
21/10/2022 at 6:17 am Permalink
Skineš li tajanstvenost sa stihova, neće ostati isti.