Noćas kad zadrhti san

suza će krenuti putem prostrte tuge,

nestati u ostarjelom zagrljaju tame,

izgorjeti u plamenu jutarnje rose

suncem spržena

 

Neću žaliti

cijeli život ovijen crnom svilom

dok budila me zvonjava zvona

kao na sudnji dan kada nebo se sprema

 

Noćas želim tišinu

kao posljednji poklon

neka mi je nebo daruje

zauzvrat,

poklanjam daleki odsjaj sjećanja

odjevenih u bjelinu slijepih misli,

tragove ruku na odškrinutim vratima,

ispijenu dušu,

okus vina na usnama

 

Ne dočekam li zoru i svitanje u zagrljaju tame

ne dirajte na hladnom kamenu

uvenule note pjesama s mirisom magnolija,

izorjele svijeće za svaku godinu života,

ne dirajte mjesto

gdje tuga diše