Dokona noć zaorala brazdu posred mora
Sunce je prvom zrakom puni
pretvarajući je u zlatnu
jutro bremenito kliktajem galebova
dok ih nečija ruka kruhom hrani
jedan pogled na ljepotu oživljava zamrlo
misli oslobađaju nevidljivom snagom
tad činiš ono što nisi vjerovala
da možeš
24/01/2022 at 8:49 pm Permalink
Prepoznatljivo tvoje ! Uvijek se da misliti nakon čitanja tvoje poezije. Bravo !
24/01/2022 at 9:13 pm Permalink
Vrlo lijepe slike, ugođaj… divota!
25/01/2022 at 6:30 am Permalink
Mali poticaji mogu pomaknuti uspavanu snagu.
25/01/2022 at 8:09 am Permalink
U malim stvarima vrelo je velike snage.
Pozdrav!☺
25/01/2022 at 12:34 pm Permalink
Da je meni tvojom mišlju biti. Samo jedna i samo jednom pa da se napijem tvoje trpljive i strpljive mudrosti. Velika je tvoja riječ i blag je tvoj bitak. Sred te tvoje morske brazde zlatiš se, ti si ta ruka koja hrani, ti si ta misao koja rađa. Tko se umije tvojom poezijom progledat će u bezvremenu.
25/01/2022 at 5:53 pm Permalink
Jedan pogled na ljepotu oživljava zamrlo….. e da upravo to. Mnogi nose taj osjećaj u sebi, ali rijetki ga znaju pretočiti na papir u samo par riječi.Veliki pozdrav 🙂