Nije tako davno kada su bili bolji dani.
Mjerili su more daljinama
I ljenčarili na vezu ponekad.
Ispraćali mnoge nevere i oluje,
Ljutite bure i juga, čekali maestrale.
Bili su tada bolji dani, kao da mi govori
Brodica stara, rebara slomljenih.
A nije tome bilo tako davno
Kada su s pučinom drugovali.
Godine se nižu iako ih nisu brojili
I sada su ukraj zgurani kao ruglo
Uz sve te lađe nove, snažne i sigurne
Kao što i sami nekada su bili.
I nije tome davno bilo,
Desetak godina nekih,
A mogli su i više da nisu ruke onemoćale,
Da nisu noge pokleknule, da nisu oči oslabile.
Mogli su još godinu koju, mogli su.
Sada ukraj ostavljeni i brodica i ribar stari
Samo sjećanja još ponekad obnove
Dodirom nježnim po boku njenom
Kada ribar stari svrati da čežnju ublaži,
A mogli su još godinu koju zajedno
Mogli su.