Plivam uzvodno,
nosi me struja.
Tijelo se ne da,
bori se i trsi.
Ja imam svoj san,
a ono dobro zna
da je samo stroj
u njegovoj svrsi.
Jedan korak naprijed,
a unatrag dva,
pa ipak se čini
da sam cilju bliže.
S trnja do zvijezda
treba proći put,
al’ je slatka pobjeda
do koje se stiže.
Možda ću negdje
od umora i rana,
u borbi slomljena
posrnuti, pasti,
no u srcu čuvam
pjesmu da me nosi
i s njom ću iz pepela
ponovo rasti.
6 komentara za "Moj put"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.