Jedna za malo veselije uz čašicu
Jedna stara birtija
Na sred mog sokaka
Kako da je obiđem,
Jadna li mi majka.
Zar sam možda za to kriv?
Kraj nje moram proći
Ne ću ući kažem sebi,
Moram kući poći.
Birtija me poziva:
„Samo malo uđi
Ne će nitko ništa znat,
Nismo valjda tuđi.“
Jedna mala rakija
Ne će da mi škodi,
Prva drugu zove
Bože oslobodi.
Prijatelji plaćaju
Kako da odbijem,
Runde se zaredale
Kako da ne popijem?
Tako prođe c’jeli dan
Pa i pola noći
O kako sam nakresan
Kako kući doći?
Zaboli me glavurda,
Noge držat ne će,
Jezik mi se sapleo
Mozak malo skreće.
E birtijo, birtijo
Za sve si ti kriva
Bit ću sretan bude li
Glava sutra živa.
Prijatelji moji dragi
Kući me donijeli
Al’ ih žena ispsovala
Jaosiga meni.
O birtijo, birtijo
Ti si moja mora
U tebi sam doček’o
Već stotine zora.
Bolovali danima
I glava i stomak
A i žena urlala:
„Nisi više momak.
Sveca li ti mamina
Još jednom zaruži,
Ostavljam te birtiji
Pa se sa njom druži“.
Copyright (c) autor: Đurđica Brčić
14/07/2022 at 12:52 pm Permalink
Vedri tekst zgodan za bećarac.
14/07/2022 at 11:56 pm Permalink
Haha… nasmijala si me. Super!
Lp 🙂
15/07/2022 at 6:15 am Permalink
Hahaha, dobro kaže Koko, vedar stih. No nije bećarac jer bećarac je uvijek deseterac. Sad bi se neka muška udruga mogla potužiti da ih diskriminiraš, no što ćemo kad je pjesma odraz realnog? 🙂
15/07/2022 at 9:17 am Permalink
Koko, Katarina, Marija, hvala na komentarima i ugodan vam vikend i malo mora kome je dostupno.