Moja je draga
noćas sama,
ne jezde više
zvijezde nad nama.
Njene su oči
jezero jasno
što u dubini
sjetu skriva
nema magle,
mjesečine nema
da ju sjenama
spretno pokriva.
Moja je draga
noćas tužna,
muzika znana
strune srca dira,
u sanjarenju
izranja lik
što spretno dira,
tipke starog klavira.
Moja je draga
noćas sjetna
pobjegle sve su
njene rime
pjesme ljubavne
sada šute,
hladnoću srca
one slute.
Moja draga
nije više moja,
zamrla sva su
osjećanja njena
od ljubavi sretne
i poljubaca vrelih
ostala tek je
neznatna sjena.
O,tko joj noćas
raspliće kose
dok ja je čežnjom
u snove zovem,
zaludu svi su
vapaji moji
za mene više
ona ne postoji.
Štefica Vanjek-Štefi