Moja sreća

Sreća je kada pomislim na te

U taj trenutak jezive samoće

Kada zvono otkucava kasne sate

U zagrljaju vela hladnoće.

 

I tanani plamen crvene svijeće

Na trenutke zatreperi dahom promaje

Tada dotakne me dašak sreće

Izgovorim šapatom ime tvoje.

 

Hvala što živiš u vijeku mojem

Na svakoj stranici misli mojih

Zbog tebe se ne smatram brojem

Kada sam odraz zjenica tvojih.

 

Otvori oči tada širom

U njima gledam čovjeka raširenih krila

Kao dijete koje zrači savršenim mirom

Sretnika kojega si ti stvorila.

5 komentara za "Moja sreća"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.