Imam drugi život u drugom gradu,

no srce ostalo je u voljenom

što na Dunavu leži,

gradu kojem duša teži.

Vukovare, moj ljubljeni grade

ostavih te u ranama razorenog, ispaćenog.

Ostavih te kada više niti  jednog

ljudskog lika ne vidjeh,

ostavih te nakazama kojima eto,

u tebi ništa nije bilo sveto.

Sanjam dan kada opet ću te sresti

možda tek tamo gore

gdje Dunav će biti plavetan kao more,

A Ti grade, lica umivena, čista

kao iz mojih djetinjstva slika,

svuda radost, dječji smijeh i vika

pjesma svatovska,

pjesma slavonska.

Dotad,

neka dragi Bog te čuva od ratova,

od zlih ljudi

koje muče iste teme

kako iščupati tvoje hrvatsko sjeme.

Svakodnevno molitvu

upućujem Tebi

za mrtve

u sebi