Ja sam gore, a ti ostani gdje jesi
Zabodi pogled u nebo, duboko
Tako spoznat ćeš, kada izvježbaš oko
Svaka se zvijezda drukčije krijesi.
Jedna plavičasto, druga jarko žuto
K’o potrošena svijeća treperi treća
A ta četvrta, što te na nešto sjeća
Mogu biti ja, ako vjeruješ u to.
Zaljuljaš li srce na sjajnom trapezu
Zanjihat ćeš zipku nad kojom sam bdio
I listat će se dani, dio po dio
Ukoričen život u tvrdom uvezu.
Noć je punog Mjeseca i divljih plima
Voda raste i topi obale tuge
Namiguju ti besramno zvijezde druge
Tek u jednoj nešto tvog zemaljskog ima.
Taj crni svemir sve do noćas se rug’o
Mom monologu među zvijezdama, sine
Sad u tvome oku sjajim iz visine
K’o medalja za naše čekanje dugo.
3 komentara za "Monolog među zvijezdama"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.