Opet nan je vrime pobiglo u trenu.
I lita i zime sve se brže stežu.
Pobiglo nan vrime – još jedan lipi san,
a sutra već zbogon jer moraš poći, znan.
Nek te mirno more svakog dana nosi,
nek se čelo tvoje brigama ne rosi.
I dok ploviš dalje u širok, bili svit
svu ljubav ti šaljen što skrila san u stih.
Pobiglo nan vrime, uteklo u noć.
Već te zovu plime i znan da moraš poć.
Pobigli su dani – ‘ko in znade broj,
stižu dugi sati dok čekan kad ćeš doć.
Nek te mirno more svakog dana prati
nek te opet ono meni sritnog vrati.
I dok ploviš dalje kud samo more zna
po valima ti šaljen od ljubavi moj plam.
Aljoša
5 komentara za "Mornaru na odlasku"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.