Evo me opet u neka siva jutra koračam kroz bašče uvele, snene ne mislim na jučer, danas i sutra u srcu slutim neke nove mijene. Slutim da život je sazdan od boli i kao kad srpom makove kose vrijeme zatire sve što duša voli cvjetni gaj i tvoje noge bose. Te slike blijede, bez traga se gube ko plahe srne što s pojila bježe dok crte lica sve više grube makovi mrtvi na suncu leže.
9 komentara za "Mrtvi makovi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.