Žalila se jedna bijela guska
Haljina, da joj je preuska
Klima glavom, progovara koza:
“Ljepša bi mi bila da je roza!”
Negoduje glasno stara krava
“Kakva roza? Bolje da je plava!”
I koka svoj glas dodaje:
“Ja bih bijelu, da je kao jaje!”
Gica gleda, pa se čudu čudi:
“Što je vama danas, božji ljudi?
Za mene je haljina od zlata
Boja dobro ugaženog blata !”
Guska sluša, pa joj jasno nije
Plakala bi, al’ se ipak smije
“Tko vas žene, sad za boju pita?
Haljina mi tijesna jer sam sita!
Neću gola po bijelome svijetu
Od sutra ću krenut’ na dijetu!
U haljinu ja ću opet stati
Od jutra ću počet’ gladovati!”
Sve promatra znatiželjna pura
Svoju glavu u haljinu tura
Navlačila, pa se zapetljala
I haljinu guski poderala .
SUZANA MARIĆ
25/01/2023 at 8:46 am Permalink
Imaš previše zareza u pjesmi. Inače pjesma je odlična.:)
25/01/2023 at 1:36 pm Permalink
Haha… super pjesmica, Suzana. Neiscrpna tema.
Lp! 🙂
25/01/2023 at 5:50 pm Permalink
Odlično, svako prema sebi i na svoj način!