Možda će ljeto, možda će baš ovo ljeto
Vratiti sve uspomene izgubljene davno.
Uspomene moje, tvoje, naših ljeta zajedničkih.
Možda će kažem, a sumnja se izvija, leluja
Kao plavičast dim u zimsko jutro
Ponad sela mog slavonskog.
Plaši me već jutrom ranim i nemir unosi,
A dan će ponovo biti dug, sparan i težak.
U prolazu preko mog života ovo će ljeto
Još jedan ucrtati trag kao zmija na suhim
Dalekim pustinjskim dinama
I krivicu ponovo ću nositi kao dukate
Mlade snaše za svetkovina i vjenčanja,
Ne pitajući više koliki je bio grijeh moj
Tada
Ili je ipak tvoj veći bio i ostao neoprošten
U sjećanjima onih što tuđe ne praštaju
Nikako.
Možda će ljeto, mislim u nekom ludom uvjerenju,
Možda će munja pogoditi baš na pravo mjesto
Bar ovaj put i knjiga sjećanja spaljena ostati
I uspomene me više neće tražiti niti ja njih
Ikada više.
Možda će, možda će, možda.

06.08.2019.