U tami u mraku

Čovjek treba svjetlo toplinu

U svakom dahu na svakom koraku

Čeka zrake sunca da sinu.

Te zrake tanke svjetlo što nose

Rađaju se na horizontu predivnih boja

Čarobnim sjajem u kapi jutarnje rose

Sjajem što napaja se duša moja.

I kada zabljesnu njene plave kose

U mislima mojim u ranu zoru

Osjećaji sanjara njoj me nose

A njih kao kapi u moru.

Jedina istinska stvorena za ovaj svijet

Svijetlo za lijepe i za sive dane

Prelijepi jedan pustinjski cvijet

Proljetnih stabala cvjetne grane.

Nebeska vrata otvoriti širom

Božansko svijetlo i ljepotu svijetu dati

San što smatraju umjetnika hirom

U Muzi jednoj za mene će sjati.

                                                             Za Daisy