na blud si me nagnala draga
Našao sam te. Još uvijek voliš moje dodire. Plamen si strasti, vrč pun ulja. Prelijeva ti se po tijelu. Odaje gipke kretnje zavodljivosti. Moja si, u snovima, u prolaznosti, u dahu vječnosti. Po dlanovima tražim linije koje se spajaju sa bojama ljeta. Čezni. Vodi me šumom nepreglednom. Naklonit ću ti se. Ploviti bedrima, prema gore, purpurnom nebu. Prstima istraživati voljeno mjesto. Pleši za mene, pleši sa mnom. Dodirni me kao ja tebe. Vlažnim jezikom slatkastog okusa prepona koje su me opijale. Odoljeti, želiš li? Posustati, možeš li? Pletem mrežu kao pauk. Vučem te u svijet zamke i grijeha u jagodi. Ljepljiv sam. Trag mi je bijel, na grudima tvojim, oko malog pupka. Grizem te, tek toliko da poteknu sokovi što u tebi vriju. Rastem, stasam u kamen mlad. Uzet ću te grubo. Jesi li svjesna što mi radiš? Golet sam, ptica grabljivica. Rastrojen. Nabrijan. Sladi se sa mnom. Neka ti teče niz usne.
Sjećaš li se Štulićeve ”Usne vrele višnje”? Na blud si me nagnala draga, moja draga. Rajski cvijete divljine.
4 komentara za "na blud si me nagnala draga"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.