07 studenoga 2023
Autor: Tonka
Kategorija: Uncategorized
Kada odem, ne žalosti se, prijatelju
Ne tuguj, ne plači, sjeti se
Samo se sjeti svih onih dana
Lutanja naših sunčanim otokom
I oblutaka bijelih se sjeti.
Kada odem, ne žalosti naša sjećanja
Prijatelju.
Prelistaj slike svih putovanja naših
I osmjeh na lice stavi
Jer bit ću tada s tobom
Prijatelju.
Život se može zaustaviti, može prestati
Ali sjećanja su u knjige svemira
Zapisana trajno.
Ne tuguj, ne žalosti se
Na drugoj strani obećanog
Čekat ću te
Prijatelju.
21.10.2023.
katarinab
Aljoša
08/11/2023 at 4:48 am Permalink
Pjesma zazove tugu, ali i svijest o nastavku puta. “Ništa ne nestaje i vraća se na novi početak”.
08/11/2023 at 10:04 pm Permalink
Tužna pjesma, Tonka. Razmišljajući o prestanku života ili životu poslije “Na drugoj strani” nameće mi se vjerovanje različitih kultura da postoji nešto i nakon odlaska, pa možda se i sretnemo još jednom s nekima iz ovoga života. Marija je u pravu kada kaže da se vraćamo na početak.
Lp!
10/11/2023 at 10:11 pm Permalink
Vjerujemo u tu drugu stranu i život nakon života. Pozdrav vam šaljem iz domaje …
11/11/2023 at 11:16 am Permalink
Eh, tako je to, neminovnost druge strane valjda obećava i neki ponovni sastanak. Veliki pozdrav, Tonka 🙂