Na izmaku noći
krijumčarim snove
naslagane kao napolitanke u kutiji
iz jednog života u drugi
ponavljajući sve mazne riječi koje sam ikad izgovorio
sjetim se dana
kada si ušla u moje oči
i postala jedno veliko slovo u mom životu
neoprostivo i nedužno
namjerno i slučajno
ti si sve
i samo mene učiš
kako se pobjeđuje ravnodušnost
kako nevidljiva kopča povezuje slučajnosti u cjelinu
i da su rane realnije od riječi
Na izmaku noći
pitam se
dali bih kad bi mogao da vratim
umio i da zaustavim vrijeme
Nema komentara za "Na izmaku noći"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.