Na obalama Tarsa

Nikad više pored rijeke Sidnus
gledat’ nećete crveni zalazak
lelujavi život sprema odlazak
noževi svjetlucaju kao tonus.

Grozdova je bilo i žutog klasja
koraka voljenih punih slobode,
al’ s vjetrovima nekud sve ode,
pa i lira što nebesima zasja.

Purpurna čežnja otplovi po vodi
mirisna, poput datulje dozrela,
triremom koja u daljinu brodi.

Ljubav se razasula bespućima
pomahnitala Smrt svu je samljela
zakopala na čamnim visovima.

 

5 komentara za "Na obalama Tarsa"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.