Nosio si mjesečinu na rukama
i oči jednog starog pjesnika
koji nas je zaveo
neprimjetno,
krišom
i s prvom kišom
nestao u mrak.
A voljela sam te te noći
kada je njegov stih tekao čašama
na usnama drhtao
otvarao se i smijehu
i grijehu
i odlasku.
Nisam niti primijetila
da ti je mjesečina
iscurila
polako
kroz prste.
10 komentara za "Na rukama mjesečina"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.