Na vrhu Parnas brda plačem,
ronim suze, suze srama, suze srdžbe,
suze boli i griješnu sudbu preklinjem,
jer me kazni kao pakao nevinu dušu,
jer me začara i odvede u sigurnu smrt.
Nasukan kao brod na žalu,
u agoniji lijem poslijednje kapi suza.
Suze samo teku, neobjašnjivo kao čarobni biseri
iz proloma oblaka.
Srušili su mi se snovi, utopile nade;
potopljeni su brodovi i popucale su brane
i zato lijem suzne suze boli u iščekivanju,
u agoniji na vrhu Parnas brda.
katarinab
Aljoša
Jedan komentar za "NA VRHU PARNAS BRDA"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.