Moje uho napeto
isčekuje
tvoju riječ
s njom
moju meni vrati
biti ću
ti budi
zašto ne progovoriš
cijelu noć ćemo
probdjeti
zoru ćemo razgovorom
prosvanuti
uho moje gluho
za dan
sasvim gluho će ostati
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
26/09/2022 at 7:42 am Permalink
Boba, sve bi dali da čujemo riječ. Kada utihnu, kada nas tišina zagrli,riječ nam je draža od Sunca.
Dojmila me se je ova pjesma! Iako se ne radi o doslovnoj gluhoći, već nedostatku komunikacije riječ je ta koja spaja i oporavlja.
26/09/2022 at 8:29 am Permalink
Lijep je Suzanin komentar. Ponekad ljudi odu i odnesu riječi sa sobom.
26/09/2022 at 12:16 pm Permalink
Suzana , Marija, radujem se , hvala