Žive sa mnom pocijepane duše
kiše što padaju i ruše
jesenje vode
djeca što s plačem se rode
vjekovima od mora slana
do svojih predaka poredana
s njima počinje jutro, završava dan
majke njišu iz pepela isklesan san
očevi stid zbog nemoći u očima nose
masline jugom prkose
sada smo zatočenici ukletih riječi
prognanici koje tuđina liječi
s mirisom crvenice, nijemi glasovi
shrvani tišinom, ugašeni basovi
nastanjeni u naborima očaja
tuđi, bez majčina povoja
i ne znamo što će biti
tko će sa našeg izvora piti
čiju će zastavu držati u ruci
naši nerođeni unuci.
8 komentara za "Naši nerođeni unuci"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.