Bogatstvo hrvatskog jezika nalazi se u njegovim narječjima koja žive svoj šaroliki dijalektalni život na našim područjima, uglavnom izvan državnih institucija i medija. I dok se standardnom jeziku neprekidno poklanjaju dužna pažnja i briga, njegovanje jezičnog izraza na čakavskim i kajkavskim dijalektima prepušteno je entuzijastima i zaljubljenicima u dijalektalnu riječ koji djeluju u raznim, uglavnom osnovnim školama. Vrijedne udruge, kao što je Čakavski sabor za područje Istre, gube utrku s financijama.

Zahvaljujući mnogim umjetnicima koji nisu zaboravili riječ svojega kraja, bruji naš ča u klapskom pjevanju, zvoni naš kaj u popevkama i pjesmama naših kompozitora i pjesnika.

Koliko dijalektalna riječ može očarati dušu i srce čovjeka govori i podatak da je Dalmatinac Ivica Stamać, autor morskih orgulja u Zadru, skladao pjesmu Vužgi ga Blaž na kajkavski tekst Paje Kanižaja. Osjetio je da je to jezik duše, onaj fini, mekani, melodiozni jezik koji svojom melodijom dotakne i nas štokavce. Nepopravljiva je šteta što se više autora ne odvaži pisati izvornim jezikom svoga kraja. Kako biste osjetili ljepotu tog našeg kaj poslušajte pjesmu Dragutina Domjanića Kaj u izvedbi našeg Stanka Petrovića- Staše.