(Čitali ste: “Bijela vučica”)
Nestajalo joj je snage. Umor i kiša, učinili su svoje. Prisjetila se života u čoporu, Daha i njegovog gustog, crnog krzna, svoje djece. Odlučna da spasi svoj i njihov život ,okrenula se je i potrčala natrag,u susret progonitelju. Žute su oči plamtjele neviđenim plamenom, bijelo je krzno dobilo srebrni sjaj punog mjeseca. –Za moju djecu!-uzviknulo je njeno srce-Nećeš nas poraziti, ipak sam ja nasljednica Velikog vođe, a moje djeca njegovi potomci !
Ugledala ga je…U divljem skoku zarila je bijele očnjake u njegov vrat. Nije popuštala sve dok je osjetila i maleni trzaj Progoniteljeva tijela. Željela je biti sigurna da je mrtav, da više nije prijetnja njoj i malenima .
Oluja je prestala ,nebo se razvedrilo , pun mjesec je obasjavao planinu.
Popela se je na obližnju stijenu, te prkosnim i glasnim zavijanjem pozdravila mjesec, zatim se nježno odazvala malenima.
Iscrpljena , ali sretna što je pobijedila zlo koje je prijetilo njoj i malenima, polako se uvukla u brlog.
Ližući krv sa bolnih šapa , nježno je pratila nestašne mališane kako se igraju , ne znajući za strah i Progonitelja.
1.
Proljeće je probudilo uspavanu šumu, te joj odjenulo raskošnu haljinu . Ptice su skakutale po granama ,miris cvijeća širio se planinom . Vladala je idila prirode. Kao da je sve bilo posloženo na svoje mjesto, u savršenom redu .
Čopor je dobio novog vođu . Bijela je povratila svoje mjesto,koje joj je rođenjem pripadalo. Napokon je osjećala mir, nakon svega što je prošla . Dobila je veliku odgovornost ,ali i zaštitu. Odlazila bi sa čoporom u lov. Hrane je bilo u izobilju , ali čopor je lovio samo slabe životinje. Tako je bilo oduvijek u njihovom zakonu . Nikada nisu lovili više nego što im je bilo potrebno da se prehrane. Maleni su rasli u „okupljalištu“ -vrtiću za malene vukove. Od dvije crne pahuljice,izrasli su u dva nestašna mladunca. Po cijele bi dane izvodili ludorije ,pa bi ih majka ponekada i ukorila. Grom i Sjena, kako su nazvani maleni ,nisu imali mira. Bijela im je još uvijek donosila hranu , sada živu, kako bih ih potakla na lov . Maleni su se igrali sa životinjama ,ali bi nagon za ubijanjem pobijedio . Svakim danom sve su više učili od majke, ona je bila strpljiva učiteljica.
Još kao maleni ,imali su različitu narav . Grom je bio znatiželjan ,nepažljiv i često bi upadao u neprilike ,pa bi ga majka korila,dok je Sjena bio oprezniji i smireniji . Uvijek bi nešto nepoznato dobro ponjušio i s oprezom bi prilazio,poslušno bi pratio svaki majčin korak . Brat bi ga stalno zadirkivao i izazivao. Iako različiti ,brača su bila nerazdvojna.
(Nastavak slijedi )
S:K:M
lovac.info
14 komentara za "Nasljednici"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.