u svakom slovu, sve što pišem

Ona je uz mene

ne uvjeravajte me u ništa drugo

to su riječi u kojima sam odrasla

Njenim srcem stvorena

njedrima hranjena i dušom čistom

 

svako slovo napamet znam

uraslo je nedugo u oblak

kao bršljan

uz koji ću jednoga dana

kad odredi sudbina lagano krenuti

pronaći njezino krilo

i oprost za riječi tražiti

“oprosti Majko, nisam ih uspjela sačuvati”

 

imaju li značenje ovi stihovi

pitaš li se ikada

poznaješ li bol kad dodirneš tuđe srce

saznaš li uopće

u svojoj podsvijesti

da tuđe meso ne možeš

u svoj zalogaj pretvoriti

 

ne hrani to meso tvoja usta

niti će utoliti tvoju glad

možda na kraju života shvatiš

kako nebo zna

značenje ispisanih slova imena

 

imena Žene, Majke i Duše mojih snova

koje ulaskom u Sveto

pronalazi mjesto

gdje rasipam zrna slova

kako bi osmjeh na njenom licu ugledala

a opravdavati se nikada ne bih morala

 

kada prođeš pored zvuka crkvenog zvona

ne svraćaj pogleda na  cvijet humka

već pognute glave tiho prođi

oprosta

tu nećeš naći