Sjećaš se Zdenka onih naših vinograda borovskih? Onih dudova uz Budim i Šokca pudara sjećaš li se? Teško je svega prisjetit se, ali slike koje su upisane u sjećanje ožive kao da sam i danas tamo, kao da i danas odlazim preko polja. Sjeti se tog polja punog bagrema i šaša i lila na dugim stabljikama, bare uz polje i hladovine pod bagremima. E Zdenka, kako je to nekad bilo sjajno sjesti u hladovinu uz žablji kreket, pa bi i sami kreketati pokušali, a sirote se žabe čudile, utihnule i dugo smo čekali da ponovo kreket krene. To su bila ta mladenačka vremena Zdenka, naša i samo naša i žaba i bagrema i hlada, a borovska brda su čekala da u vinograde dođemo, da razbarušene loze vinove likom povežemo uz kolac svakog čokota. A trava, o mili Bože trava, do koljena je bila iza svake kiše i više se sjetiti ne mogu koliko li smo puta kosili kosicama polu-sagnuti do zemlje. Leđa su pucala, ali moralo se, moralo Zdenka jer što smo drugo imali osim to malo vinograda i dud plavi, tamno plavi sladak, presladak. Onda ruke Zdenka, žuljave od motike, od kosice, a plave, skoro crne od duda plavog, oprati ih ne možeš. Ništa nam nije bilo teško, a malo smo imali, jako malo. Kako nas je život promijenio Zdenka, kako nas je promijenio. Kažu mi nema više vinograda, dud je u šikaru zarastao, ni staze preko polja više nema, posjekli su bagreme još samo neki ostali na pola nakrivljeni uz baru, ali žabe, žabe Zdenka one su ostale i krekeću, krekeću kao i nekada kako su nama kreketale. Trebalo bi bar još jedno preko polja u hlad pod bagreme žabe slušati i pokušati kreketati kao nekad, trebalo bi.

Budim = naziv za brdo gdje smo imali vinograd
pudar = čuvar vinograda
lila = batičak trstike,

čokot = trs
borovska brda = iznad sela Borova
kosica= srp
liko = dobije se od nutarnjeg dijela kore drveta, vjerujem da svi znate