.

 

,

 

.

Tumbir orbital

Ne pitaj me gdje smo rastočili mladost.

Ostala je ona kojekuda.

U automobilima  čiji su kotači

pohlepno gutali kilometre

u nepoznatim sobama

usputnih motela

na pijesku neke užarene plaže

kockarnicama i opskurnim krčmama

finim restoranima i gladnim danima.
.

Ostavljali smo je po ulicama i parkovima

gradova koje nikada nećemo zvati svojima

i koji nas se baš nimalo ne tiču.

Gubili smo je tragajući za jednim

dragim ruskim pjesnikom

koji je umro mlad i nesretan.

I svijeću smo mu zapalili iako

ne vjerujemo  u rituale

a njegove smo stihove izgovarali pobožno

i  pjevušili ih melodijom balade

drhteći od žudnje i  surove moskovske zime.
.

Imali smo te mladosti po svim zakutcima Europe

koja još nije bila prenapučena

kada  se u Francuskoj govorio francuski

a njemački je Ober  znao izgovoriti;

Was möchten Sie, bitte?
.

Imali smo je na pretek, te mladosti

onih prijeratnih godina

kada je rat bio samo filmska mislena

imenica i nije zvučao stvarno, a onda se

odvrtio u grču, u odlascima

i  strahovima

u čekanju i susretima u kojima

smo se voljeli brzo i žestoko

kao da je smrt nad nama već podigla kosu.

.

A ona bi nas gledala

začuđeno jer nismo shvaćali da

 nas ne želi

da nam  ona samo mladost krade.

.

Ne pitaj me gdje smo rastočili mladost.