Hajde ukradi mi nevinost zadnjeg  obrambenog zida između biti i nestati u ovom svijetu rušilačkom, nasilnom. Kao da oduvijek čekam Grubost kojoj sam izmicala urođenim lukavstvom žene, a sada znam dolazi, dolazi sigurna da skinut će sve sa mog života. Oljuštiti me, razbiti ljušturu kojom sam bila zaštićena, razbiti kao orahove ljuske u pred božićno vrijeme. Hajde, ne zastaj jer prepuštena sudbini gotovo vapim. Ovo je nestajanje, ovo je trenutak kada se dah na ogledalu traži. Ja žmirim, ne želim vidjeti Silu koja na kraju sve uzima, oduzima, ne pita, ne moli. Hajde, sve što trebah već odavno ukradeno je iz njedara, iz ruku pokajničkih i još samo misao tinja u prikrajku razrušenog uma kao zadnji bedem postojanja. Hajde, čekam spremna.

10.05.2012.