Riječi njegove, od daha su tiše
Hladni dodir, ledi mu dušu
Čezne tijelo za suncem sve više
Drhti nemir dok vjetrovi pušu.
+
Prstima hladnim prebire vrijeme
Sadašnjost vješa na uže neba
Pogledom smrzava zvijezde nijeme
O, njemu toplina ljubavi treba!
+
I srce mu zebe, vatra ga ne grije
Jauče zima u snježnoj gori
Bol se duboka u njemu krije
On sa tišinom danima zbori.
+
“Gdje su svi, prijatelji, ljudi?”
Groznica muči obamrlo tijelo.
U času zaspi, pa se opet budi
Utonuti, zaspati, noćas bi htjelo.
+
O, kobne sjene, već ste na straži
Želite dušu ovog bijednog stvora
Koji zraku toplog Sunca traži
Kap ljubavi iz božjeg izvora!
+
Još nije došlo njegovo vrijeme.
Haron je svoju pospremio lađu.
Po Stiksu se sije života sjeme
Da duše vrata Hada ne nađu.
+
Život svoj kamen dalje kotrlja
Ne odlazi lako sa ovoga svijeta
U zagrljaj smrti starac ne srlja
Čekaju njega još mnoga ljeta.
+
U kolibi trošnoj, u snježnoj gori
Čovjek u sebi ratnika krije.
Zamaglili su se opet prozori
Ni ova bitka izgubljena nije.
+
Bjelinom šumu zima odijeva
Plešu prve pahulje snijega
Pod gorskom kosom vuk opet pjeva
I smrt bježi ispod bijelog stijega.
SUZANA MARIĆ
27/07/2022 at 11:28 pm Permalink
Wooow, svaka čast Suzana…
Ne želim istaknuti niti jedan stih, jer svaki mi u dušu se urezuje, od prvog do zadnjeg.
Bravo Susjeda!
Lp!🙂
28/07/2022 at 6:48 am Permalink
Drago mimi je da ti se je svidjela pjesma, Milane. Pozdrav šaljem ☺
28/07/2022 at 6:58 am Permalink
Čovjek- borac do kraja. Krasna balada. 🙂
28/07/2022 at 7:18 am Permalink
Mare, zahvaljujem se od srca 🌹
28/07/2022 at 9:11 am Permalink
Jako lijep pjesma, Suzana.
28/07/2022 at 12:59 pm Permalink
Ono što nas ne ubije – to nas ojača. (Nietzche)…tako istinito!
Odlična, Suzana!
28/07/2022 at 1:33 pm Permalink
Hvala, Đurđice 🌸
28/07/2022 at 1:34 pm Permalink
Hvala najljepša, draga Sonja!Pozdrav 🌹