17 veljače 2022
Autor: Suzana Marić
Kategorija: Misaona, Uncategorized
Ne shvaćam
Otići bez riječi, pozdrava…
Otići i odnijeti sa sobom sve one mušice
Koje su te okruživale
Otići u tišini poput lopova
Kradomice…
Ne mogu razumjeti!
Ni riječ od tebe
Ni jedno slovo napisano
Objašnjenje dano
Samo muk, tišina…
Što je istina
A što laž ?
Jesu li laži tvoja draž?
Možeš naučiti hodati, pričati…
Ali ne možeš naučiti
Razumjeti neke ljude!
Pokušavala sam shvatiti
Tvoju dvoličnost
Bez uspjeha.
Pokušala sam te razumjeti
Nisam uspjela.
Ne vidim grešku u sebi
Jer ti i ja smo različiti svjetovi
Mi nismo lišće sa iste grane!
Ja sam samozatajna, malena, žena
A ti to ne želiš !
Ali dobro je..
Oslobođena od tebe
Ja sam pronašla mir, pronašla sam sebe!
Suzana Kostelac Marić
18/02/2022 at 5:30 am Permalink
Neke je ljude dobro izgubiti. Malo boli, ali to sudbina sprječava veće žalosti i širi putove!
18/02/2022 at 5:35 am Permalink
Te s mušicama (mentalnim ili vinskim) treba odmah prekrižiti. Fućkaš čovjeka koji nema hrabrosti objasniti svoje ponašanje.
18/02/2022 at 8:23 am Permalink
Teška je ovo pjesma. Draga Suzana, pokušat ću vjerovati da je samo plod pjesničkog izričaja. Pozdrav u moju domaju šaljem. 🙂
18/02/2022 at 12:59 pm Permalink
Da, puno je teže kad lišće nije sa iste grane. Lijepo Suzana.
19/02/2022 at 10:46 am Permalink
Istina je, Miha! Ugodan dan Vam želim 🙂
19/02/2022 at 10:46 am Permalink
I ženu, Lave 🙂
19/02/2022 at 10:47 am Permalink
Draga Tonka, ima svega pomalo 🙂 Pozdrav Zagrebu 🙂
19/02/2022 at 10:48 am Permalink
Hbala Đurđice 😉