Ne vidim ti trag
niti tvoje ljubavi nit
što do sretnih dvora vodi
pa se gubim bez kompasa
silno stremeći ljubavnoj slobodi .
Zarobljena u kamenolomu čuvstva
kao kamelija htjela bi cvasti,
poljubaca nema da me  nadom poje
kao rijeke obale svoje
ni zagrljaja nema da toplinu daju
kao sunce samotnoj brezi na proplanku.
Samo kamen i hladnoća sura
oko mene se rasprostiru i dižu
planine šutnje i slutnje
u nebesa streme i samo usamljenost nižu.
Ne vidim ti trag
onaj što nas je jednom spajao
i ta nevidljiva nit ljubavna
što nas je jedno drugom vodila
bez traga je odjednom nestala
pa prazna dolina kamena ostala
ja suho stablo bez korijena postala.