Ne volim ja
šaputanja romantična
na jastucima bez snova
i poglede bez odgovora.
Ja volim da je akcija
da me ruka snažna
uz svoje tijelo privija,
usne da zagrize
kao jabuku zrelu,
pljupce strasne
pečati po tijelu.
Rukama da tijelo
strasno dira
kao forte pijanista
po tipkama klavira.
Ne volim šetati u sumrak
sa rukom u ruci
bez ikakva cilja,
ja volim zagrljaj čvrsti
što znani su mu puti
i poglede žudnja da zamuti
da nestanem u tom moru..
Ne,ja nisam mimoza nježna,
ruža sam što trnje pruža,
al ne boj se mene ubirati
ako iskreno voliš me
trnja nema ,miris ću ti dati
onaj što te snažno mami
u zamračen kutak
da budemo sami.

Štefica Vanjek-Štefi