Zamisli,
konačno čujem ti glas
taj što željeh čuti godinama
jutrom da me budi nježno
kao glazba najljepša.
Danas,
on mi više ne treba
jer taj glas nisi ti
ni ovo nisam ona ja,
od preduga čekanja
duša mi osluškujući otupjela.
Ne zovi me više
nesnom probuđenim zorama
ni pijetli njih više ne najavljuju
pjesme im zamrle u tišinama.
Ne zovi me više pjesmama
koje sam šapatom na uho
željela slušati noćima,
na rame ti naslonjena.
Protutnjala su proljeća,
sada samo rekvieme čujem
i sumorni ritam bubnjeva.
Podsvijesti naređujem!
„Slušaj riječi razuma
ne dozivaj mu glas snovima
ja želim ostati ova ja
što još vjeruje u nježna buđenja.“
Štefica Vanjek-Štefi
12 komentara za "Ne zovi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.