Sumrak se spušta
Sa prvim snijegom
Nebo je iz svojih njedara
Bijelu čipku rasprostrlo
A ona sipi, klizi
Svilenim, hladnim nitima
Po mom licu
Milujući me mekoćom
Hladeći mi vrele obraze.
Blješti ta bijela tišina
Srebrnim sjajem
A sumrak se u crni baršun obavija.
Crno i bijelo-čarolija neba.
Stojim raširenih ruku
Upijajući ljepotu u sebe.
Probudilo se uspavano dijete u meni
Pa se veseli…
Veseli se djevojčica u ženi
Žena, sa dušom djevojčice.
Vratila sam je iz prošlosti
Čarolijom neba.
Vratila sam je iz hladnih, bijelih zima
Kada je dozvolila očima
Da toplinom otapaju meke pahulje.
Kada bi ih rukama hvatala
I plesala po bijelom tepihu
Sretna…
Nebeska čarolija sreću je vratila
Donijela ju je na mekim pahuljama.
SUZANA MARIĆ
09/12/2022 at 5:21 am Permalink
Čarolija napuni dušu. 🙂
09/12/2022 at 9:41 pm Permalink
Predivna pejzažna koja nam stvori tu čarobnu milinu.
Lp.
11/12/2022 at 10:21 am Permalink
Ne volim zimu ni snijeg ali ipak priznajem da uz nju dolazi i čarolija. Lijepa pjesma.
11/12/2022 at 6:48 pm Permalink
Očarane, zahvaljujem se od srca ♥♥♥