Prosula je zora
nebo boje vina,
rasula tu boju
svom svojom ljepotom.
Sastalo se nebom
plavetnilo mora
zaplavilo bojom
svojom nedirnutom.
Raširilo nebo
svoja lahka krila
ispletena pjenom
i blagom toplinom,
tako topla slete
k’o da su od tila
ukradu mi dušu
obojenu vinom.
Zora još zamamno
svom šara ljepotom,
tad proviri sunce
tek kroz neki kutak
a onda mu zrake
zablješte krasotom
pa obasja život
taj isti trenutak.
To je valcer zore
i ljepote jutra
što ga vihor njiše
potiho i nježno.
Nek’ i more pleše
grli zoru sutra
i nek’ zamiriše
sunčano il snježno.
06/03/2022 at 6:50 am Permalink
Podsjetila me pjesma na Cesarićev oblak koji krvari ljepotu, ali ljudi, zaokupljeni teškim brigama, to ne primjećuju.
06/03/2022 at 9:13 pm Permalink
Hvala Marija, Cesarićeve pjesme obožavam pa ovaj komentar meni je nagrada. Da, nažalost ljudi rijetko vide ljepotu u običnim stvarima a toliko malih stvari prepunih ljepote.
06/03/2022 at 9:20 pm Permalink
Đurđice, lijepa vizualizacija stihovima. Koliko nam je nebo nepoznanica toliko i utječu njegove boje na naše raspoloženje.
“Prosula je zora
nebo boje vina,
rasula tu boju
svom svojom ljepotom.”
Lp 🙂
06/03/2022 at 10:46 pm Permalink
Hvala Katarina na lijepom komentaru i pozdrav iz hladnog Osijeka.
06/03/2022 at 10:51 pm Permalink
Lijepa pjesma. Zanimljiv odabir boje neba. 🙂
07/03/2022 at 2:01 pm Permalink
Hvala Mihaela, lijep pozdrav.